Povodom uručenja književne nagrade „Marko Miljanov” mitropolitu Amfilohiju i svečanosti priređene na Medunu, u organizaciji Udruženja književnika Crne Gore, obraćam se otvorenim pismom Novici Đuriću, predsjedniku UKCG i Čedu Popoviću, sponzoru nagrade.
Iako ste događaj vi organizovali, od mene je kao kustosa Muzeja Marka Miljanova na Medunu, izjašnjenje (br.708/18.5.2018) tražio direktor JU Muzeji i galerije Podgorice Sead Đokaj. On, navodno, ne zna o čemu se radi, te je „neophodno da dostavim informaciju o podacima sa kojima sam upoznat oko organizovanja uručenja navedene nagrade i načinu na koji sam eventualno upoznat”. Direktor Đokaj navodi da „ne raspolaže bilo kakvim podacima”, te da je upoznat iz medija da se ova manifestacija održava ispred Muzeja Marka Miljanova koji je u sastavu ustanove čiji je on direktor. Akt je sačinio 18. maja, a dostavljen mi je 28. maja, dan nakon lokalnih izbora.
Kako je, očigledno, njegov zahtijev u svakom smislu upućen na pogrešnu adresu, smatram da vi – Novice Đuriću, predsjedniče udruženja koje nagradu dodjeljuje, i Čedo Popoviću, jer je sponzorišete sa 1.000 eura, treba da o cijelom događaju javno obavijestite direktora Đokaja.
Ponavljam, moja ovlašćenja i obaveza u Muzeju Marko Miljanov su da provedem posjetioce kroz postavku, ali nijesam rukovodilac ove muzejske jedinice. Bilo bi smiješno da nije žalosno, što direktor ustanove u čijem je sastavu Muzej Marka Miljanova ne zna o kojoj je manifestaciji riječ, iako je i prošle godine bio direktor u vrijeme njenog održavanja. Za ovaj kulturni događaj zna pola Evrope, jer je poslednjih godina međunarodnog karaktera, nagradu su samo u poslednje dvije godine dobila dva poznata imena i velikana srpske kulture. Prošle godine laureat je najveći živi srpski pjesnik Matija Bećković, za djelo „Posveta prahu oca poezije”, a ove godine poglavar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, mitropolit Amfilohije, gromada u teološkom, moralnom i u književnom smislu, i to za djelo „Petar II Lovćenski Tajnovidac”.
Kako smatram da je trebalo da bude njegova profesionalna obaveza da prisustvuje ovom uzvišenom činu, u svom izjašnjenju sam naveo i da bi time pokazao toleranciju, konfesionalni i nacionalni sklad. Ja sam prisustvovao događaju u svojstvu građanina – privatno, iako na radnom mjestu, te mogu samo da nagađam zbog čega vi, kao organizatori od direktora Đokaja nijeste tražili saglasnost za održavanje manifestacije.
Vjerujem da ste, Đuriću i Popoviću, smatrali da se za nagradu „Marko Miljanov”, pred kućom pisca u kojoj je napisao „Primjere čojstva i junaštva”, odnosno uručenje nagrade koja nosi njegovo ime, ne treba tražiti dozvola.
Trudim se da posao u mojoj ingerenciji i opisu, radim profesionalno, a o tome mogu najbolje suditi posjetioci muzeja.
Manifestacijama povodom uručenja ove nagrade prisustvovao sam mnogo puta. Često sam bio zamoljen da se obratim i u ime muzejske ustanove, ali sam to uvijek odbio jer nijesam želio da prekršim ovlašćenja. Istina, takođe poslednjih godina i za vrijeme prethodnog direktora Nika Martinovića, nikada se niko nije pojavio na ovoj manifestaciji, ali on nikada od mene i nije tražio „izjašnjenje”.
Podsjećam, ranije (kad je to bilo konstruktivno) direktori JU Muzeji i galerije su se obavezno obraćali okupljenima na Medunu prilikom uručenja ove nagrade. I ne samo direktori. Utrkivalo se, ko će biti prvi!
Danas, zli dusi govore, da je „rođena” inicijativa, da se Muzej Marka Miljanova preimenuje u zavičajni ili čak i da se zatvori, a onda i pretvori u kulturni centar. Tako će, slutim, Udruženje književnika Crne Gore morati da nagradu „Marko Miljanov” preimenuje u – zavičajnu, orljevsku, ubalsku, preočku...!?
Neću da vjerujem da je neko možda i pogodio, da je Marko Miljanov pisao „Primjere čojstva i junaštva”, da bi ih sačuvao od zaborava kao relikvije, jer je i junaštva i čojstva bilo malo i u tadašnjem vremenu. Kako bi tek danas Marko sakupio primjere, neću ni da nagađam. Jedno je sigurno, o ovome i o svemu treba govoriti javno, šta tišti i mene, i direktora Đokaja, i Đurića, i Čeda Popovića, jer se ne isplati uvijek i o svemu pričati „ka` o najboljem”.

Dr Vukić Ilinčić, istoričar muzejski savjetnik i kustos Muzeja Marka Miljanova